Financijske odluke ne donose se samo na temelju logike i brojki, nego i pod snažnim utjecajem emocija, percepcije vremena i načina na koji mozak obrađuje nagrade i kazne. Odlaganje, odnosno ono što se često naziva financijskim odgađanjem (prokrastinacijom), jedan je od najraširenijih obrazaca ponašanja u suvremenom društvu. Ljudi često odgađaju štednju, ulaganje ili plaćanje dugova ne zato što im nedostaje novca, nego zato što im mentalni okvir ne dopušta da dugoročne koristi doživljavaju jednako stvarnima kao kratkoročne potrebe.
S gledišta ekonomske psihologije, svaka osoba vodi tihu unutarnju borbu između „sadašnjeg ja” i „budućeg ja”. Sadašnje ja traži trenutačno zadovoljstvo, dok buduće ja zagovara racionalnost i promišljena odricanja. Kada je taj unutarnji dijalog neuravnotežen, često pobjeđuje impuls koji nagrađuje odmah, a to se manifestira kroz kupnju, impulzivno trošenje i odustajanje od štednje.