Zapošljavanje osoba s invaliditetom
Negativan stav društva zasnovan na stereotipima i predrasudama o slabijim radnim potencijalima osoba s invaliditetom jedan je od najvećih zapreka zapošljavanju osoba s invaliditetom. Mnogi poslodavci još uvijek gaje predrasude i strahove glede zapošljavanja osoba s invaliditetom u smislu da trebaju uložiti sredstva kako bi stvorili preduvjete osobi s invaliditetom za osnovne uvjete za rad, a i velik broja poslodavaca pretpostavlja kako zapošljavanje osoba s invaliditetom podrazumijeva njihove česte odlaske na bolovanje, traženje zamjenskih zaposlenika a na kraju sve to znači povećanje ukupnih troškova zaposlenja.
Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika mora zaposliti na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavlja. Ako poslodavac ne ispuni obvezu zapošljavanja i ne zaposli osobu s invaliditetom u broju, na koji ga obvezuje Zakon, mora plaćati naknadu. Svaka osoba s invaliditetom mora se prijaviti radi upisa u očevidnik koji vodi mirovinsko osiguranje. Doprinose ne plaća radnik nego poslodavac, i on će ostvariti pravo na novčani poticaj u visini plaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje, kvartalno unatrag, podnošenjem zahtjeva Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ovo je redovni poticaj, a postoje i posebni.
Radnik koji ima invaliditet će s tim rješenjem o invaliditetu određenog postotka otići u poreznu upravu i tražiti da se taj podatak upiše u njegovu poreznu karticu, te će tako ostvarivati pravo na uvećani osobni odbitak.
Zašto nikada nemate vremena
U današnje je doba vrijeme postalo iznimno važno, da ne kažemo luksuzno. Mnogi od nas često se žale kako pritisnuti poslovnim i obiteljskim obvezama nemaju više slobodnog vremena za sebe. Vrijeme je dragocjeno i trebali bi znati raspolagati sa njim. Lako je to reći, međutim svi se ulovimo kako ne stižemo što bi željeli. Što nam "jede" vrijeme?
Toliko ste zauzeti da nemate vremena za unapređenje života i/ili posla. Odbijate svaki poziv da zastanete i investirate vrijeme za unapređenja bez obzira koliko je to korisno i bez obzira što ste svjesni da su vaše aktivnosti često neučinkovite. Svjesni ste da morate nešto hitno napraviti. Ali ne sada, jer upravo gasite još jedan u nizu požara u vašem osobnom i/ili profesionalnom životu.
Zastanite u potpunosti
Donesite odluku o promjenama koje će vam donijeti boljitak.
Postavite novi cilj
Neka postavljeni cilj bude specifičan, mjerljiv, izvediv, realan i pravovremen.
Napravite detaljan plan aktivnosti za postizanje vašeg cilja
Ako znate smjer kojim treba ići (kompas) doći ćete na vrijeme do cilja (sat).
Vrednujte svoja postignuća
Svako vaše postignuće dostojno proslavite: sa smiješkom ili se nagradite prigodnom kupovinom, nekom ugodnom aktivnošću ili nečim drugim što će vas motivirati za daljnja postignuća.
Što je multitasking
Multitasking je rad više stvari istodobno. Multitasking je vještina, a svaka vještina zahtijeva vježbu. Treniranjem stvari postaju rutina, a ono što je rutina prestaje biti stresno. Za početak izaberite nekoliko jednostavnijih zadataka koje ćete raditi istodobno, a kad ih svladate, prijeđite na nešto kompliciranije. Kako bi multitasking bio učinkovitiji, eliminirajte nepotrebne zadatke. Iznimka je pozadinska aktivnost koja vam olakšava ono što radite. Primjerice, ako vas tijekom stresnog dana opušta glazba, onda je slušajte. No ako vas glazba dekoncentrira, isključite radio i posvetite se poslu. Odredite vrijeme u kojem ćete zahtjevnim zadacima posvetiti potpunu pozornost. Tako ćete izoštriti fokus, što je jedan od preduvjeta kvalitetnog obavljanja svih, bilo poslovnih, bilo životnih, obveza. Vještinu multitaskinga možete poboljšati i tako da se posvetite jednoj stvari kraće vrijeme te izmjenjujete zadatke. Birajte zadatke koji su kompatibilni i koje možete lako nastaviti ako vas prekinu. Nemojte istodobno čitati i slušati glazbu jer zahtijevaju isti tip fokusa. Umjesto toga slušanje glazbe povežite s fizičkom aktivnošću. Uvijek imajte mogućnost odrade jednostavnijih zadataka kojima ćete popuniti praznine nekog iznimno važnog zadatka. Ukoliko radimo istovremeno dvije aktivnosti, jedna od njih mora nam biti poznata i rutinska. Poznatu aktivnost “odrađujemo” automatski, dok nam je pažnja zapravo na onoj drugoj, manje poznatoj. Ukoliko obje zatjevaju našu pažnju, dolazimo u nevolju.
Otvoreni ili zatvoreni uredi
Dakle, što je bolje? Otvoreni ured, koji olakšava komunikaciju i brze reakcije, ali narušava koncentraciju ili zatvoreni ured u kojem se možemo u miru posvetiti svome poslu, ali istovremeno otežano komunicirati s ostalim kolegama? Jedan od najvećih problema otvorenih ureda je – buka! Čuju se telefoni, printeri, glasovi kolega na telefonima, dovikivanje, kolege jedni druge prekidaju u radu… Komunikacija je s jedne strane olakšana i brža, koncentracija na posao otežana. Naravno, sve to ovisi o prirodi posla koji se obavlja. Postoje zagovaratelji otvorenih ureda (ponajviše iz redova nadređenih) i oni koji preferiraju zatvorene urede (mahom osobe iz redova običnih zaposlenika). Neke tvrtke uvažavaju i jedne i druge pa rad prilagođavaju prirodi posla – kad posao zahtjeva interakciju i bržu komunikaciju među zaposlenima, zaposlenici dolaze u otvoreni, zajednički ured. Kad je posao takve prirode da zahtjeva koncentraciju i mir zaposlenici mogu raditi iz manjeg, zatvorenog ureda ili od kuće kada je to izvedivo. Otvoreni uredi bez sumlje olakšavaju zajednički rad i komunikaciju među zaposlenicima, no istodobno sprečavaju neometan rad.
Kako biti dobar vođa tima
Postoje razni tipovi, dijele se na racionalne, emocionalne, intuitivno racionalne i intuitivno emocionalne menadžere. Prvi su vođe, drugi pomagači, treći vizionari i četvrti sanjari.
Menadžeri vođe su racionalni menadžeri koji odlučuju racionalno. Detaljno zapažaju. Usmjereni su na činjenice. Logički razmišljaju. Realni su, savjesni, organizirani, jasni, pouzdani, strogi i pravedni. Žive i rade u sadašnjosti, drže se rokova i imaju osjećaj dužnosti.
Introvertirani menadžeri vođe su temeljiti, savjesni, sistematićni, ozbiljni i smireni. Koncentrirani su na posao, realni, aktivni i konkretni. Uporni su u ostvarivanju svojih ideja, pouzdani i odgovorni, Strogi su analitičari, skloni perfekcionizmu. Često su emocionalno distancirani, kruti i sve kontroliraju. Mnogo zahtijevaju i nemaju vremena za zabavu i za sebe. Ispravljaju suradnike. Snalažljivi su, hladni i povučeni, suzdržani, Traže uzroke i razmatraju posljedice. Nastoje biti objektivni, daju se samo koliko je potrebno, štede energiju, snalaze se u rješavanju praktičnih problema.
Ekstrovertirani menadžeri vođe su aktivni i angažirani, prepoznaju i rješavaju probleme. Žele pokrenuti suradnike, uspješni su, djelotvorni, praktični, puni ideja. Spontani su, zadovoljni, izravni. Manje su osjetljivi. Ne vole duga objašnjenja, stalno su u pokretu. Prijateljski su raspoloženi prema suradnicima, duhoviti, nalaze vrijeme za opuštanje i zabavu. Ne vole rutinu i očekivano. Impulzivni su. Često ne poštuju pravila, naredbe i dogovor. Brzo rješavaju probleme. Uživaju u svemu što se dogodi. Imaju veliki krug prijatelja. Prilagođavaju se, tolerantni su, žele brzo rezultate. Dobri su organizatori, cijene samo neposredno korisno. Odlučni su, sposobni, intelektualno aktivni, emocionalno pasivni. Autoritarni su i odlučni, izravni i hladni. Važni su im planovi, ciljevi i zadatci. Distancirani su, agresivni, često bez razumijevanja za osobne probleme suradnika, Ne vole neočekivano, teško prihvaćaju neuspješne suradnike. Imaju osjećaj manje vrijednosti, netolerantni su i beskompromisni, napeti, bez vremena za sebe, ne traže pomoć, jer to smatraju osobnom slabošćuu.
Menadžeri vođe odlično zapažaju i razumno zaldjučuju, a premalo koriste svoje emocije i intuiciju. Suradnike kontroliraju i ispravljaju ili potiču i organiziraju, ali ni sebe ni njih dovoljno ne osjećaju, niti znaju prepoznati svoje I njihove dublje unutarnje potrebe I želje. U većini slučajeva se oni I njihovi suradnici doživljavaju nedovoljno shvaćenima, prihvaćenima, priznatima. Između njih nema onog finog emocionalnog I intuitivnog fluida, toliko potrebnog za atmosferu ljudskosti I dobrog raspoloženja, bez čega se ne može duže uspješno I kvalitetno raditi I surađivati.