Dionice su vlasnički vrijednosni papiri čijom kupovinom stječete suvlasništvo u kompaniji koja ju je izdala i pravo na razmjerni udio u zaradi. Tvrtka izdaje dionice kako bi prikupila sredstva za dugoročno financiranje bez kreditnog zaduživanja.
Primjer: Recimo da kompanija koja trenutno vrijedi 10 milijuna eura treba prikupiti milijun eura za novi investicijski ciklus. Tvrtka može izdati sto tisuća dionica po nominalnoj cijeni od 10 eura po komadu. Za toliko će se povećati temeljni kapital tvrtke, a svi kupci novih dionica postaju suvlasnici u razmjernom djelu koliko su ih i kupili, a u svakom trenutku mogu ih na burzi kupiti još ili prodati.
Nominalna cijena dionica definira se prilikom izdavanja dionica, ali pri svakodnevnom trgovanju ne igra nikakvu ulogu već se cijena dionica određuje tržišnim mehanizmom ponude i potražnje. Kada se poklopi cijena koju kupac traži s onom koju prodavatelj nudi ostvarit će se kupoprodajna transakcija. Kako raste potražnja tako raste i cijena dionica. Ako se potražnja smanji, smanjit će se i cijena dionica.