Dopunsko zdravstveno osiguranje uvedeno je početkom reforme zdravstva ranih devedesetih, a sustavno je uređeno Zakonom o zdravstvenom osiguranju iz 1993. godine kao dio modela dobrovoljnog osiguranja uz obvezno zdravstveno osiguranje. Nositelj provedbe postao je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), koji je od 2002. godine dobio i detaljna pravila o uspostavi i provođenju dopunskog osiguranja kroz podzakonske akte. Cilj uvođenja bio je raspodijeliti dio troškova participacija s proračuna na one građane koji to mogu plaćati, uz očuvanje načela solidarnosti i široke dostupnosti osnovnog paketa zdravstvenih usluga.