Kome lideri služe
Istinski Iider služi svojim ljudima, a ne obratno. Tipičan geometrijski lik koji povezujemo s većinom organizacija je trokut. Na vrhu je šef koji izdaje naloge srednjem rukovodstvu, oni izdaju naloge rukovodstvu koje naređuje radnicima. Na samom su dnu trokuta klijenti, za koje se nadamo kako će biti zadovoljni onime što im pružamo.
Svrha svakog sIoja je da služi sloju nad njim. Prema tradicionalnom pristupu, radnici služe svojim nadređenima, koji služe svojim menadžerima, a u konačnici svi služe velikom šefu. Klijent se nalazi na samom dnu i praktički je zanemaren. Trokut je potrebno okrenuti. Najviši menadžment bi trebao služiti srednjem menadžmentu koji su tu da služe radnicima a svi služe klijentu.
Lideri moraju misliti na sve aspekte posla
Proizvodnja, učinak i profit važni su aspekti posla jednog menadžera, no je li to sve što moramo uzeti u obzir? Naravno, tvrtka mora imati rezultate želi li opstati. Međutim, jednako je važan razvoj njenih zaposlenika. Zanemarimo li ljudski potencijal, sposobnost tima da postiže rezultate bit će ograničena. Umjesto toga, ostvarujemo kratkoročne prednosti nauštrb dugoročnog uspjeha, pa čak i opstanka.
Upravljanje nije ništa više od zdravog razuma
Kad su jednog menadžera upitali o njegovoj obuci pri preuzimanju upravnog posla, rekao je: Kad sam preuzeo prvi posao menadžera zatražio sam od iskusnog kolege neke savjete o ophođenju s ljudima kojima sam nadređen. Rekao mi je: Samo koristi zdrav razum i nećeš imati problema.
Što točno znači zdrav razum? Ono što se jednoj osobi može činiti razumno, za drugu je besmislica. Definicija zdravog razuma je često kulturološki uvjetovana. Primjerice, u Japanu se zdravorazumskim smatra postizanje punog konsenzusa prije donošenja bilo kakve odluke; u Sjedinjenim Državama se tu tehniku često ismijava radi neučinkovitosti i gubitka vremena. Različiti običaji nisu jedini razlog razilaženja ideja o tome što znači zdrav razum. Razni ljudi imaju različita viđenja toga što je dobro ili loše, što je učinkovito a što predstavlja rasipanje energije te što će funkcionirati a što neće.
Skloni smo posezati za svojim iskustvima pri razvijanju vlastitih viđenja zdravog razuma. Problem je u tome što osobno iskustvo jedne osobe pruža ograničenu perspektivu. Iako je ono što smatramo zdravorazumskim izvedeno iz naših iskustava, iskustvo pojedinca nikad nije dostatno za išta više od ograničenih uvida. Vodstvo zahtijeva mnogo više od iskustva koje bi mogao posjedovati pojedinac. Kako bismo bili pravi lider, moramo ići dalje od zdravog razuma.
Ne bismo se pouzdali u zdrav razum pri rješavanju financijskih ili proizvodnih problema. Potražili bismo savjete i informacije od najboljih mogućih stručnjaka u tim područjima. Dakle, zašto bismo pribjegavali manje pragmatičnim izvorima pri rješavanju problema ljudskih odnosa? O vještini i znanosti upravljanja mnogo možemo naučiti čitajući knjige i stručne časopise iz određenog područja, pohađajući tečajeve i seminare te aktivno sudjelujući u udrugama vezanim uz to područje.
Usklađivanje ljudi i procesa
Zatražimo li da odrede najznačajnije osobne karakteristike potrebne djelatnicima u upravi, većina visokih dužnosnika će navesti “sposobnost rada s ljudima”. Lideri su svjesni važnosti proizvodnje, distribucije, inženjerskog segmenta, prodaje, istraživanja i razvoja te raspolažu upravnim sustavima za organizaciju, usmjeravanje i nadzor nad aktivnostima u svakom od područja. Međutim, kada na red dolazi provedba odluka vodstva, izvode je ostali djelatnici. Najveći trošak poslovanja u svakom budžetu predstavljaju ljudi. Planiranje, bilo ono funkcionalno ili strateško, provode ljudi i ono počiva na ljudima. Najvrijednija sredstva svake tvrtke predstavljaju ljudi. U biti, većina djelatnika uprave provodi oko tri četvrtine radnog dana baveći se ljudima. To znači da stvaramo sustav upravljanja prema kojemu naša tvrtka djeluje i kontinuirano pokazujemo vodstvo koje tim sustavima omogućuje ostvarivanje ciljeva.
Jedan od glavnih razloga zbog kojega se ljudi promiču na položaje u upravi i rukovodstvu jest to što su bili učinkoviti u onome što su radili na prošlom radnom mjestu. Sada, kao menadžeri, trebaju drugima pomoći da budu u stanju obavljati poslove jednako dobro ili bolje no što su to oni činili. To zahtijeva posve drugačije vještine. Naš uspjeh zahtijeva provedbu prelaska s obavljanja konkretnog posla na vođenje drugih, kako bismo optimalno iskoristili svoje vještine i vrijeme.
Želimo li biti učinkovit menadžer, moramo uskladiti ljude i proces. Ukoliko smo u prevelikoj mjeri usredotočeni na ljude, odlazak ključne osobe dovest će do toga da sve stane. Ukoliko smo previše usredotočeni na proces, znači da smo uspostavili odlične sustave, ali ih nitko ne razumije i ne želi raditi unutar njih. Usredotočeni na proces kažu: Ovo je plan i tako ćemo raditi. Usredotočeni na ljude kažu: Raspravit ćemo plan i razloge zbog kojih nešto radimo.
Uz pravu ravnotežu, produktivnost i predanost, sustavi ostaju na najvišoj razini.